Zoran Demaria je za okrugli stol o poljoprivredi, u sklopu Anatomije otoka, pripremio osnovne naznake o voćarstvu otoka Visa:
Voćarstvo je neizbježna grana poljoprivrede otoka Visa i u njoj vidim velik potencijal, a pogotovo s ekološkim uzgojem. Nažalost od nekad obradivih 3000 ha, danas niti 1 % nije iskorišten na voćarstvo (s time da tu ne ubrajam masline i vinovu lozu).
Tu ima mnogo domaćih i autohnonih sorti raznih voćaka koje su se nekad sadile i bile su prilagođene našim uvjetima, a danas ih više nema ili samo po koje stablo u neki vrt ili voćnjak.
Zagovornik sam revitalizacije tih zapuštenih sorata, a isto tako i uvođenja novih sorata i vrsti voća koje bi se eventualno više isplatile.
Ono što je trenutno na otoku najviše zastupljeno su rogači, agrumi i smokve.
Agrumi se na otoku uzgajaju plantažno već desetljećima i poznato je da na otoku postoji nekoliko lokacija idealnih za uzgor agruma. To su cijela komiška uvala, Dol kraj grada Visa, te u gradu Visu Valica i Gradina. Ti lokaliteti imaju takvu mikroklimu da skoro nikada neće prozebsti od mraza, dok u ostatku Hrvatske treba zimi pokrivati stabla. Imaju veliki potencijal i iskoristivi su za mnoge proizvode ili kao stolno voće.
Veliki je potencijal sadnje novih nasada smokava na otoku Visu s obzirom na tradiciju, mikroklimu i veličinu zapuštenog zemljišta pogodnog za sadnju smokava. Trenutno možemo izdvojiti samo jednog ozbiljnog proizvođača smokava, čiji je nasad u ekološkom uzgoju, a radi se o 230 stabala smokava. Priliku stvaranja proizvoda s dodanom vrijednošću, specifičnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za kojima je Europa "gladna", vidimo u preradi smokava u Hib, koji je tradicionalna slastica otoka Visa i za koju su iskustva pokazala da tržište postoji.
Ono što je nužno na otoku to je inventarizacija postojećih resursa kako bi se odredili strateški ciljevi u proizvodnji, preradi i traženju poljoprivrednih proizvoda, laički rečeno- s obzirom na ono sto imaš napravi ono što možeš.
Ja sam već u svom predavanju o rogaču, među ostalim, naveo važnije probleme uzgoja i prerade, pa bih ovom prilikom samo spomenuo da bi se morali izboriti da podignemo ekonomsku vrijednost rogača. To bi se moglo napravit na način da se nekako zaštiti izvornost rogača, tj. sorte “komiški tusti rogač“. Dalje da se riješi dokumentacija za ekološki uzgoj kako već posađenih tako i budućih novih nasada rogača i da se poboljša i zaštiti proizvode od rogača. Isto vrijedi i za ostale voćne vrste.
Nema komentara:
Objavi komentar