ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

Označavanje proizvoda Integrirane proizvodnje

Integrirana proizvodnja podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje ekološki i toksikološki prihvatljivim mjerama.
Zabranjena je u integriranoj proizvodnji uporaba GMO organizama kao i svih proizvoda koji sadrže njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.
Proizvođač nakon dobivanja potvrde o IP može koristiti znak integrirane proizvodnje pri označavanju, reklamiranju i prezentiranju proizvoda za jednu proizvodnu godinu.
Moja je preporuka da se svi poljoprivrednici, osim onih u ekološkoj proizvodnji, da se priključe u integriranu proizvodnju. Osim što time čuvamo sebe, kupce i okoliš i potpore su veće, a ne bi me iznenadilo da se uskoro potpore vežu isključivo za takvu i ekološku proizvodnju.  

petak, 25. siječnja 2013.

Noć muzeja u Visu


Večeras se održava manifestacija "Noć muzeja 2013." Manifestacija se u Visu održava u "Bateriji", u sklopu arheološke zbirke Issa. Domaćin je voditelj zbirke Boris Čargo. Ulaz je besplatan, a stručna literatura i replike izložbenih eksponata prodaju se u pola cijene. Za logistiku je zadužena udruga mladih Provislo, piva je Liket, a nastupala je i Viška plesna skupina. 

srijeda, 23. siječnja 2013.

Zakon o strateškim investicijama


Može biti da su ministri Vrdoljak i Jakovina u pravu i da se temeljem Zakona o strateškim investicijama neće prodavati javna dobra. Naime, u zakonu se koristi termin otuđenja imovine, a to u pravnom smisli znači promjenu vlasnika prodajom ili darovanjem. Ako neće prodavati, nije valjda da misle darivati javna dobra?
A što su javna dobra? Malo ću pojednostavniti. Javna dobra su ona dobra (stvari) koja su izvan građanskopravnog prometa. U upravnom smislu, javna dobra su ona dobra koja su u općoj uporabi i kojima se svi mogu služiti na ravnopravan i uobičajen način.
S obzirom na objekt, u pravnoj teoriji razlikujemo javna dobra: zemljišno dobro, vodno dobro, pomorsko i zračno dobro.
Sukladno članku 18. Zakona o strateškim investicijama, Vlada RH može otuđiti nekretnine u vlasništvu RH uključujući šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, javne ceste i javno vodno dobro, uz brisanje statusa javnog dobra. Otuđenje je moguće i temeljem neposredne pogodbe.
Zakonom je propisano da nadležna tijela sva mišljenja potrebna za izdavanje upravnih akata i provedbu postupka moraju izdati u roku od deset radnih dana. Ako to ne urade u deset dana smatrati će se da su suglasna sa svim aspektima strateškog projekta. Upravo u ovome se kriju najveće moguće manipulacije. Naime, Vlada RH ovaj zakon pravda potrebom ubrzanja i pojednostavljena postupka, za koje navode da traju godinama. Ako je to tako, to znači da se u roku od deset dana nadležna tijela neće biti u mogućnosti izjasniti o bitnim aspektima projekata i da će se oni provoditi isključivo onako kako je to investitor zamislio. Interes investitora je profit, a ne javni interes. Ako nadležna tijela mogu donijeti sve potrebno u roku od deset dana onda ovaj zakon nije ni potreban. Očito je da se ovim zakonom neće pojednostavniti nego zaobići procedura.
Bilo bi pametnije Vladi RH da se ostavi prodaje javnog dobra, a okrene upravljanju državnim vlasništvom na način dobrog gospodara, umjesto da ostavlja iza sebe pustoš kakvu ona i njihov super uspješni stečajni upravitelj rade u viškom Vinogradaru. Za one koji to ne znaju, umjesto pustoši koja se vidi na fotografiji, nekad su tu bili plodni vinogradi. 

utorak, 15. siječnja 2013.

Viški lav II

Gospodin Ante Radišić dostavio mi je dodatne informacije o viškom lavu, pa ih ovdje objavljujem: 

Pomorsku bitku 18., 19. i 20. srpnja 1866. godine kod Visa stari višani zovu: BOJ POD VIS. Spomenik palima u tom boju, u obliku lava koji spava na postolju, zovu jednostavno LIJUN .
U povodu 25 obljetnice bitke učitelj pučkih škola Petar Kuničić napisao je i priredio knjigu "VIŠKI BOJ" koja je izdana 1892 godine u nakladi knjižare "Lav Hartman" iz Zagreba.
U prilogu šaljem njegov opis samog spomenika i ilustraciju kako ga vidio tadašnji umjetnik. (Dakle ovo nije fotgrafija već ilustracija.) 

"Godine 1867. po nastojanju čitave mornarice bi uzdignut na Prirovu, sred grobišta, mramorni spomen ......Spomenik se diže poput gorostasa sred bijelih grobnica viškog grobišta.........Vas je od pepelkasta mramor-kamena. Oblika je pačetvirasta; podnožje mu je dugo 3,85 m; a široko 2,87 m. Visok je 4,85 m.Vrh njega uspeo se  ogroman lav i tude legao i zaspao, uhvativ čvrstim pandžama proslavljenu zastavu. Lav leži tijelom kako stoji dužina spomenika, te je glavom okrenut pu Visa.....Sa strane, koja stoji put zapada, urezan je slijedeći natpis:

ONIMA

KOJI U MORSKOM BOJU KOD VISA

DNE  XX. SRPNJA MDCCCLXVI

ZA CESARA I ZA AUSTRIJU

SLAVNO POGINUŠE

KAO MILU USPOMENU

SUDRUGOVI

 .....Oko podnožja, na četiri ugla, dižu se iz zemlje, sred aloja i cvijeć,  četiri topa, koja su u boju palila. Ovi su spojeni čvrstim verigama ratnih brodova, Između rečenih veriga ima komada od sinđira, što je talijanski brod FORMIDABILE ostavio, bježeći iz viške luke, dne 19. srpnja, pred topovskom tućom sa baterije Gospina
                                        ============    *******   ===========

"Pred večer (19. srpnja op AR) uljegoše u višku luku četiri talijanska broda.vodje im je Formidabile........Baterija Gospina koja je imala jedino osam topova, stade sipatizasebice na nadošle brodove. Žestoka vatra potraje debeli sat. Nijedno neprijateljsko zrno ne može da pogodi bateriju, sa koje je vrela živa vatra; dok svako naše zrno gladi neprijatelja, koji šeće sred luke između Prirova i Kuta. Tri broda pobjegoše prije svršetka....... i tako proslijedi pucnjavom samo Formidabile.......... Osim toga, pojavi joj se na brodu živa vatra. Nije bilo kud kamo, već da podvije repom i da izadje van luke.......Buduć prisilkjena bijegu, ostavi u hitnji sidro i verige u moru, jedino da se spasi i da ne potone na očigled Višana. – Kasnije verige sa sidrom bijahu izvadjene i sačuvane ."

nedjelja, 13. siječnja 2013.

Viški lav


Dana 20. srpnja 1866. godine u viškom kanalu odvijala se pomorska bitka između Austrije i Italije. Austrijske snage pod vodstvom admirala Teggetthoffa pobijedile su nadmoćne talijanske snage. Na austrijskim brodovima bilo je puno hrvatskih mornara, a naročito se istaknuo hvaranin Nikola Karković koji je u jeku bitke oteo talijansku zastavu. U počast pobjede i poginulih mornara 1867. godine postavljen je na Prirovu spomenik sa kipom lava koji spava nad sarkofagom, sa popisom poginulih mornara. Gore na fotografiji je replika koja je postavljena 2006. godine, jer su orginal talijani prenijeli u Italiju.


Ovo je najstarija fotografija spomenika koju sam pronašao. Zanimljivo je da je već 1868. autor kipa Leon Boticelli modificirao spolna obilježja Viškog lava, kako bi ih doveo u sklad sa cjelinom kipa, na način da nije umanjena njegova muškost (he,he).


Spomenik na razglednici iz 1912.

Za vrijeme talijanske okupacije Visa, u Prvom svjetskom ratu, talijani su spomenik prenijeli u Italiju. Na postolje su dodali kamenu ploču sa natpisom: Italija pobjednica, studeni 1918. 


Na Prirovu je ostao samo orginalni spomenik poginulim atiljercima. 


Danas se orginalni spomenik nalazi u Italiji, u Livornu, u dvorištu njihove Pomorske akademije.

petak, 11. siječnja 2013.

petak, 4. siječnja 2013.