Prošli tjedan, novinar Slobodne Dalmacije pitao me je za mišljenje o isplati poticaja, koji se ostvaruju samo ako poljoprivrednik ima zemljište, pod poljoprivrednom kulturom, od najmanje jednog hektara. U subotu je objavljen članak u Slobodnoj Dalmaciji o novim pravilima za poticaje.
Moje mišljenje je da bi se za otoke trebali isplaćivati poticaji i za površine veće od 1/2 hektara, uvažavajući specifičnost otoka i brojne male parcele sa bezbroj vlasnika.
Logika ide ka okrupnjavanju posjeda, kako bi se hrvatski poljoprivrednici ravnopravnije nosili sa konkurencijom koja dolazi po ulasku u Europsku uniju. Međutim, i pola po pola hektara čini hektar i zar nije bolje stimulirati i takvu proizvodnju od nikakve. Uostalom, hrana dobivena sa takvih površina je, u pravilu, kvalitetnija nego ona dobivena industrijskom proizvodnjom, na velikim površinama. Po meni, važnije je objediniti otkup poljoprivrednih proizvoda ili poticati udruživanje poljoprivrednika. Kroz poljoprivredne zadruge i razne udruge prvenstveno, jer tada neće biti bitno koliku površinu obrađuje poljoprivrednik. Bojim se da sve drugo vodi ka tome da ćemo biti izbrisani sa mape poljoprivrednih proizvođača i da ćemo biti samo zemlja kupaca tuđeg smeća. Mi se ne možemo natjecati količinom nego samo kvalitetom.
Nema komentara:
Objavi komentar