subota, 24. siječnja 2015.

Krediti u "švicarcu" - laži i mitovi

fotografija sa www.banka.hr

Potaknut neoliberalnim napadima bankara na profesore sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu morao sam napisati par riječi o "švicarcu".
Pohlepni bankari napadaju da se fiksiranjem tečaja franka ruši sloboda tržišta. 
Da se podsjetimo: kad je švicarskom franku naglo porasla vrijednost? Vrijednost mu je porasla kad je Švicarska narodna banka odustala od privremene mjere da brani tečaj franka u odnosu na euro. Zašto je Švicarska narodna banka privremeno branila tečaj? Zato što 2011. g. Švicarskoj nije odgovorao nagli rast tečaja franka i jer su smatrali da to ugrožava švicarsko gospodarstvo. Ops, a gdje je tu sloboda tržišta? Zašto je Švicarska narodna banka prestala braniti tečaj? Zato jer radi promjene na međunarodnom valutnom tržištu to više nije odgovaralo švicarskom gospodarstvu. Što smo naučili? Švicarska narodna banka ne vodi računa o slobodnom tržištu nego o svom gospodarstvu i to je legitimno. Hrvatsko fiksiranje tečaja franka je tržišno onoliko koliko je i postupanje Švicarske narodne banke. Razlika je samo što se Švicarska narodna banka ponaša kao da je stvarno narodna za razliku od Hrvatske (dali ?) narodne banke.
Da ne zaboravimo: onaj koji tvrdi da postoji sloboda tržišta laže. Radi se o neoliberalnoj laži koja ima isključiv cilj da brani lakšu krađu novostvorene vrijednosti. Već smo vidjeli da financijsko tržište nije slobodno, jer narodne branke, svake slobodne države, brane tečaj svoje valute sukladno interesu svoje države. Uostalom i europsko kupovanje državnih obveznica je politička, a ne tržišna odluka. Primjera da ne postoji slobodno tržišta postoji previše da bi se sada time bavio. Uostalom, i sadašnja kriza je nastala jer je financijsko tržište bilo "slobodnije", odnosno manje regulirano, nego "gospodarsko" tržište.
"Nikad dosta otimačine" tvrde da je odluka neustavna. U prvom članku Ustava navodi se da je Republika Hrvatske socijalna država. Da je ova odluka o fiksiranju tečaja franka socijalna je notorna činjenica i lako dokaziva. Odluka bi mogla biti protustavna samo u tome da nije dovoljno socijalna, odnosno da njome nisu obuhvaćeni svi na koje se trebala odnosti. Hrvatski laburisti su u potpunosti u pravu kad kažu da se trebala odnositi i na: obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnike i one slobodnih zanimanja.
Na kraju, da ne zaboravimo: banke franke u najvećem dijelu nisu imale kod sebe, u svojim trezorima. Banke ne daju kredite na način da daju novac kojeg stvarno imaju. Imaju određene rezerve stvarnog novca, ali zapamtite ne ide kreditiranje na način da banke daju novac kojim raspolažu od naše štednje.  Banke kod kreditiranja stvaraju "virtualni", knjigovodstveni novac, one stvaraju novac koji je zaista "dug". Banke na račun kreditiranog upisuju polog i tako stvaraju novac. Na tržištu, uglavnom, ne kruži novac nego bankovni polozi. Propisma se samo određuje koliko to banke mogu stvoriti novog novca. Propisima kojima se ograničava, ma gle ti vraga, sloboda tržišta. A kad se propisi kojima se uređuje financijsko tržište olabave, eto krize kao što je ova sadašnja.


Nema komentara:

Objavi komentar