Falši intelektualci

Tek u vanrednim situacijama padaju maske narcisoidnih glumatala intelektualaca. Ova izbjeglička kriza je primjer takve situacije.

Šire se internetom falsificirane slike izbjeglica sa zastavama ISIL-a, napad dugogodišnjeg azilanta u Zagrebu, koji nema veze sa ovom izbjegličkom krizom, koristi se za širenje mržnje, huška se javnost tobožjim strahom od silovanja i podmetanjem eksploziva.

Za sve ovo vrijeme nisam saznao da je u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Mađarskoj ili Hrvatskoj bilo silovanja i ubojstava koje su počinile izbjeglice. A znam da je ne tako davno u Splitu zaklana stankinja. I što to znaće moja saznanja. NIŠTA! Ni da je Split, koji bilježi turistički bum, nesiguran grad za strance ni da sutra netko od izbjeglica neće napraviti neko zlo. Stvari nisu crno bijele, ali je odvratno kad primitivci tuđu nesreću koriste za svoje frustacije i širenje zla.

Neki govore:" a što ti nešto ne uradiš?". Da je bilo po meni do ovoga nebi ni došlo. Falši intelektualci ne razlikuju uzrok i posljedicu. Radi pohlepe bogatih vodi se politika odnosno politike koje vode do ratova i oni posljedično do izbjegličkih kriza. A Hrvatska u svemu tome nije nevina. Iz Zagreba su letljeli avioni sa oružjem za jednu zaraćenu stranu u Siriji, iz koje sada dolaze izbjeglice. Ljepo je jedan Sirijac objasnio da ne želi ratovati ni na strani diktatora Asada ni za one koji nameću radikalnu islaminizaciju. A kad već Hrvatska ima u sukob umoćene ruke ima i moralnu obvezu briniti se izbjeglice.

Da citiram kancelarku Merkel, čija je zemlja primila 800 000 izbjeglica (Turska cca 2 000 000, Jordan cca 1 500 000): "Ukoliko se počmemo ispričavati za pokazivanje prijateljskog lice u ovakvim krizama, onda to više neće biti moja zemlja". Svakako, ako je Europa samo stara, a ne i posrana, onda će se teret izbjegličke krize pravdeno rasporediti na sve. A oni koji su najviše zakuhali trebali bi svoje dolare usmjeriti na saniranje posljedica, koje je donijela njihova politika.