U Komiži se obnavlja riva i postavljeni su novi kandelaberi, koji su izazvali mnogo prijepora. Meni na prvi pogled i nisu toliko loši. Vitki si, podsjećaju po liniji na svetionik, a i jednostavnom vertikalom prate zgrade. Većina misli da bi bilo primjerenije da se naprave replike. Pronašao sam dvije stare kartoline Komiže, pa da vidimo kako je to prije izgledalo:
Ova kartolina datirana je za 1936. godinu,
a ova za 1961 godinu i izgleda da se radi o istim kandelaberima.
Meni se osobno ne sviđaju ni jedni ni drugi. Komiža je toliko lipa i uspjela je sa svojim kamenim kućama i uskim ulicama sačuvati dušu, a bojim se da je sa novim kandelaberima pomalo gubi. Draži su mi viški kandelaberi. Mislim da se trebalo po nekom starom kandelaberu izraditi replika, pri ćemu treba paziti, jer od replike do kiča vodi tanka linija.
Moj ukus i moje mišljenje uopće nisu bitni. Bitno je što misle Komižani, koji su izrazito vezani za svoju rivu. Tu dolazimo do osnovnog pitanja, kako se uopće odlučuje, sada i ranije, o ovakvim pitanjima od javnog interesa? Trebalo je Komižane detaljno pitatiti što misle o obnovi rive i bolje osluhnuti njihova razmišljanja. Komižanima je njihova riva i doslovno dnevni boravak, a uvjeren sam da oni koji su donosili odluke ne bi drugima dopustili da u njihovom, osobnom, dnevnom boravku rade ono što oni ne žele.
Nema komentara:
Objavi komentar