Nekidan, pisao sam o grabljama, a što su mi danas skrojile.... ne može čovjek povjerovati. Grabljam i trpam maslinove grančice u prikolicu. U jednom momentu, sine mi da mobitel nije davno zvoncao, pogledam gdje je i nema ga. Prođi maslinikom sto puta gore dole, ali mobitela nigdje. I sve pogledavam grablje, one su mi sumnjive. A nećeš ti mene....., u auto, pa doma. Kažem majci: zovi me za pet minuta i nazad u maslinik. I stvarno: zvrrrrr, ali gdje? Čujem ga kako zvonca iz neke dubine, u prikolici je. Ali naravno, kurve grablje strpale su ga na dno. Pa opet granje vani-unutra.
I to nije sve. Bijesan, bacio sam grablje u travu i sad ih ne mogu naći. Našle su zato one mene. Ugazim na njih i puf...držalo ravno u čelenku. Srećom, dobro sam prošao, samo kvrga na čelu. Ako ovih dana čujete helikopter, ne pitajte se tko je. Ja sam. Šalje me dr. Đorđević, jer ovaj put nisam dobro prošao u srazu s grabljama.
Nema komentara:
Objavi komentar