Opet sam brao rujnice. Najbolje je kad negdje daleko, na nepristupačnom terenu vidiš veliku rujnicu. Teško je doći do nje, sve mislim: ma velike su uvijek trule. I tako govoreći sam sa sobom, a s kim ću, ipak sam ja najpametniji u šumi (tko je osim mene tolika luda da po ovakvom vremenu ide brati gljive) dođem do te rujnice. I naravno trula je. A jesi pametan, pa rekao si da nema ništa od nje. Kako gljive nisu same, pogledam bolje oko nje. Raj. Ne samo da nađem za skromnu večeru rujnica sa jajima, nego nađem za ručak. I to samo rujnice. Na tavi u vrućem uljem, naravno sa ekstra djevičanskim maslinovim uljem "Vojković specijal". Na kraju se doda sol i papar. Koji okusi! I da, sve treba zaliti sa vinom, plavcem malim iz Brgujca.
Nema komentara:
Objavi komentar