Shinjuku (Tokio) i nezaboravna Momoka Nagai

Prva četiri dana u Tokiju prenoćio sam u administrativnom centu Shinjuku. Tu se nalazi i najveća svjetska  željeznička stanica, koja ima dnevni promet od oko 3,5 miliona putnika (otprilike koliko Hrvatska ima stanovnika).

Prvu večer izašao sam u kvart Golden Gai, poznat po uskim, vijugastima ulicama i s preko 200 barova. Sve su to mali prostori s 6-10 mjesta. 

Gledam i neodlučan sam gdje da uđem, a odjednom se u jednoj ulici osjeti fenomenalan vonj spize. Miris se širio iz bara Nakanchan. Uđem, pun je, ali srećom ima jedno mjesto za mene. Unutra me dočeka jedna puno smišna mala: Momoka Nagai. Super kuha, radi fenomenalnu atmosferu, pjeva kad zatreba. I tako sam ja slijedeće tri večeri našao novi dom. Sve je tu, šank za 6 osoba, kuhinja, frižider, ručno se pere suđe, sve organizirano do detalja. 

                                       Moma me je naučila koristiti štapiće

Prve večeri tu su bila dva Meksikanca i jedna Meksikanka, dva Japanca i ja, a zadnje večeri dva Talijana i jedna Talijanka, bračni par iz Južne Koreja (njih u Tokiju ima dosta, dijeli ih samo zaljev) i jedan Japanac. Po domaćinskoj atmosferi podsjetilo me na Gušte poja u Podšpilju.

                       Raspoloženi Talijani koji su napravili sjajnu atmosferu.

                                       Dragi bračni par iz Južne Koreje.

                                             Tipične ulice Golden Gai

Bar u kojem se okupljaju fotografi, nažalost kad sam ga posjetio nije ih bilo.

Imaju oni i dupina, nije lip kao naš u rimskim termama, ali podsjeti na dom.