Međunarodni je praznik rada. Solidirajući se sa sindikatima koji su odlučili protestirati, umjesto proslave, ni ja neću o proslavama.
U Hrvatskoj trenutno oko 80 000 tisuća radnika ne prima plaću, 60% zaposlenih prima plaću manju od prosjećne, a 320 000 je nezaposlenih. Dio tih neslavnih brojki otpada i na naš otok.
Što je sve otišlo u vrtlogu privatizacije i nesposobnosti tzv. menadžera ili još ranije direktora?
U Gradu Visu više nema konfekcije, propala je "Jugoplastika" i njeni nasljednici. U Gradu Komiži je, još ranije od toga, propao onaj dio "Jugoplastike" koji je proizvodio, na daleko čuvenu, "komišku pasaru". U Komiži, nekad pojmu ribarstva i riboproizvođače industrije, više nema ni jedne od brojnih tvornica ribljih konzervi. Strojevi zadnje tvornica konzervi "Neptun" prodati su tame negdje, bog zna gdje, u Srbiji. Dalmu, nekad najjaču trgovinu, uspješno su uništili Kutle i njegovi poslušnici.
A što imamo? Po jedan hotel u Visu i Komiži, koji dišu na škrgama, "Vinogradara" koji je, pitaj boga koliko, u stečaju, tri poljoprivredne zadruge koje slave svaki dan što su žive i što još? Nešto otočana rade u trgovinama, gradskoj i državnoj upravi, ima nešto ribara, vinara i maslinara i to je sve.
Da, stoji ona što južnije to tužnije, i sad ti čestitaj nekome Praznik rada.
Nema komentara:
Objavi komentar