Suzana Tomić Jakić je u facebook grupi: Klub obožavatelja Visa i viškog jazika objavila kratki prikaz o crkvama Grada Visa pa ga u potpunosti prenosim:
"CRKVICA SV. JURAJ
Sagrađena je vjerojatno u XIV st. na poluotočiću pri ulazu
u Višku luku koja se po njoj prozvala Luka sv. Jurja. Zapuštena je i ne služi
obredu, pa u njoj nema umjetnina, a i pročelje joj je kasnije preinačeno s
novijim vratima između dva prozora. Uz nju su sredinom XV st. živjeli pustinjaci
franjevačkog reda.
CRKVICA GOSPA OD SPILICE
Župska crkva sred Viške Luke
nazvana je po prirodnim udubinama koje su sličile špiljama na zemljištu njene
izgradnje koje je bratimima darovao Frano de Pelegrinis, vjerojatno u osvitu XVI
st. Crkva je s vremenom dobila današnji oblik u kojemu se prepliču gotika,
renesansa i barok, pa svojim postepenim proširenjem jasno odaje porast
pučanstva, a i blagostanja na otoku u XVII i XVIII st, jednako kao " Mustir " i
" Gusarica " u Komiži, a sv. Marija u Poselju.
Crkvena unutrašnjost je
podijeljena u tri lađe širokim polukružnim lukovima na zidanim stubovima. Tim je
postignuto jedinstvo prostora osvijetljenog dugim i uskim prozorima
romaničko-gotičkog izgleda.
CRKVA I SAMOSTAN SV. JEROLIMA
Po drevnom
običaju svog reda franjevci-konvetualci sazidali su i na najljepšem položaju
Viške luke svoju crkvu i samostan, posvećan dalmatinskom zaštitniku sv.
Jerolimu, početkom XVI stoljeća. Vanjština crkve pokazuje renesansni oblik tog
vremena.
Samostan je dobio neobični, svinuti i djelomično polukružni oblik
jer je sagrađen na svodovima i vanjskom zidu gledališta rimskog kazališta, koji
su sa svojim zidnim polustupovima vidljivi u samostanskom podrumima i na
njegovom sjevernom vanjskom zidu. Njegovoj inače neizrazitoj zgradi s malim,
kasnije zazidanim čelijskim prozorima, koja nema ni klaustra s uobičajenim
svodovima, ni samostanskog rasporeda, nadodane su terase i zvonik
renesansno-baroknog izgleda.
Iskorištavanje ruševina rimskog kazališta,
obuhvaćanje što šireg vrtnog prostora i cilj da crkva bude pristupačna i lađama
s mora uvjetovali su neobičnu udaljenost između crkve i samostana sa
zvonikom.
CRKVA SV. CIPRIJAN I JUSTINA
U istočnom dijelu Viške luke u
predjelu Kut uzdižu se među zbijenim kućama nad visokim i slikovitim stepeništem
kasnobarokna crkva i zvonik sv. Ciprijana i Justine. To stepenište s crkvom na
malom trgu između kuća izrazita je barokna zamisao, iako je kasnije sagrađeno,
te podsjeća u malom obliku na veliko stepenište isusovačke crkve u Dubrovniku.
Na tom mjestu bila je početkom XV stoljeća sagrađena ranije, vjerojatno gotička
crkvica koja je u toku vremena pregrađivana. Dijelovi joj se sa zazidanim
otvorom gotičkog prozora vide u stražnjem dijelu današnje crkve koja je
podignuta 1742. godine.
Dobročinitelji braća Fioretti i nadstojnici crkve
Vidali i Jakša imali su u XVII i XVIII stoljeću u Kutu svoje kuće, pa su stoga i
zaslužni za nadogradnju ove crkve.
Ova crkva je pripadala bratovštini u kojoj
su hrvatsko-viški plemići bili u većini. U rujnu 1706. godine pokopan je u ovoj
crkvi i Aleksandar Gazarović, javni bilježnik i pisac dvaju pregleda povijesti
Hvara, koji su ostali u rukopisu. U njemu su se združile obitelji dvaju
hrvatskih pjesnika Marka Marulića i Marina Gazarovića, čiji je on bio
unuk.
CRKVA SV. DUH
U zapadnom dijelu Viške luke, koji se po njoj prozvao
s malim trgom imenom "Duh" sagrađena je crkva sv. Duha u drugoj polovici XVII
ili prvih godina XVIII stoljeća, ali je još uvijek prema srednjovjekovnom
pravilu okrenuta prema zapadu. Graditelji ove crkve nisu mogli zbog skučenih
privrednih prilika u toku XVII-XVIII stoljeća prihvatiti razvijene tlocrte i
raskošne oblike baroka, već su ukrasne motive tog stila preplitali sa
srednjovjekovnim i umetali ih u jednostavne zidove."