Od meni osobno poznate osobe, dobio sam kronološki opis zbivanja u Vinogradaru od 1993. godine, pa ga ovdje prepisujem, uz napomenu da to ne znači da se ja osobno sa svime slažem:
"Pošto u zadnje vrijeme sa svih strana i svak uzima za pravo da kritizira gosp. Ivu Bućana kao stečajnog upravitelja Vinogradara d.d. Vis i govori o situaciji na krivi način mi smo odlučili reći vam istinu da je svi znate te da više nitko ne izvrće činjenice i ne proziva krive ljude za gašenje poduzeća Vinogradar koji je do 1990 godine bio "gigant" a sada ga više nema.
Dakle prića počinje davne 1993 godine kad je Zakon o pretvorbi, RH poduzeće Vinogradar pretvorila u dioničko društvo čiji je većinski vlasnik postao HBH Split vlasnik 51% dionica.
Koji je svojim namjernim ili iz neznanja krivim potezima u pet godina od uspješnog poduzeća sa pozitivnim poslovanjem uspio stvoriti gubitaša sa dugovima u visini temeljnog kapitala društva.
HBH Split svoje dionice 51% tako uništenog i (pokradenog) poduzeća prodao je "uspješnim" državnom poduzeću Dalmacijavino Split 1998.
Tek tada nastaje totalni krah Vinogradara jer nesposobni direktor koji je postavljen od strane Dalmacijavina u osobi Veljka Knezovića u naredne tri godine uspjeva samo prouzročiti sukobe među radnicima težacima otoka Visa i napraviti daljne dugove zbog neisplate plaća doprinosa poreza.
Što dovodi do blokade računa te Ministarstvo financija 2002. godine pokreće stečaj Vinogradara d.d .Vis.
2002 godine, za stečajnog upravitelja Vinogradara imenuje se gospodin Ivo Bučan.
Svak iole obrazovan i pametan zna da su stečajni upravitelji osobe koje imenuje Trgovački sud kako bi zaštitio imovinu vjerovnika.
U NAŠEM SLUĆAJU U NAJVEĆEM DIJELU TO JE BILA REPUBLIKA HRVATSKA TJ DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH.
Dakle Trgovački sud je stečajnom upravitelju dao mogućnost da vidi dali će zaključati, pa rasprodajom imovine vratiti stvorene dugove koji su dosadašnji loši vlasnici napravili.
Gospodin Ivo Bučan je odabrao da nastavi raditi i stečajom sa preustrojom pokušao održati Vinogradar d.d. radna mjesta i vinograde.
U osam godina borbe za Vinogradara obračao se svim ministarstvima u RH.
Izradio je Stečajni plan te tražio podršku vjerovnika, obračao se Lokalnoj upravi za podršku,
Međutim, ni od koga od njih nije našao na razumjevanje i podršku. Ponekad čak ni na odgovor.
Za to vrijeme omogučio je radnicima da uredno dobiju plaću, porezi i doprinosi su uredno plaćeni PDV i sve ostale zakonske obveze, (Bez pomoći države bez mogučnosti dizanja kredita) sve od proizvodnje grožđa i vina.
Svim potencijalnim kupcima zainteresiranim za Vinogradar d.d. Vis u stečaju omogučio je dokumentaciju i pomoć kako bi se rješilo pitanje stečaja.
2005 godine, Hepok Vinarija LJubuški vjerujući u Stečajni plan kupila je potraživanja banaka i malih vjerovnika u visini 49%, sa namjerom daljnjeg kupovanja potraživanja sve u cilju da postane većinski vjerovnik preuzme upravljanje Vinogradarom čak je u proizvodnju uložila znatna sredstva.
Međutim i na taj pokušaj su se institucije RH oglušile i ostale bez odgovora, što je dovelo do njihova povlaćenja.
2009. godine kad je zbog krize na tržištu ciklus naplate dosegao 180 dana održivost Vinogradara je postala nemoguća, radnici su dobivali plaću sa 6 mjeseci zaostatka te su nezadovoljni zatražili od stečajnog upravitelja da im uruči rješenje o otkazu po Zakonu o stečaju te im omogučili dostojanstven odlazak na Zavod za zapošljavanje.
Tada je zaustavljena proizvodnja, radnici su dobili otkaz ugovora o radu, nasadi su dani u najam a prodajom jedne nekretnine podmirene su obveze prema bivšim radnicima i kooperantima Vinogradara.
Danas svi bivši radnici i kooperanti vinogradara u stečaju, mogu samo reći da su zahvaljujući gospodinu Ivi Bučanu, dobili sve plaće i sve naknade koje su im zakonski pripadale a kooperantima je plaćeno svako kilo grožđa koje su predali u vinogradaru do otvaranja stečaja i u osam godina stečaja.
A za gašenje Vinogradara d.d. Vis u stečaju mogu okriviti samo inertnu Državnu upravu i nezainteresiranu Lokalnu upravu koja ni u jednoj strukturi vlasti u osam godina nije našla za shodno da pokuša pomoći stečajnom upravitelju da sačuva Vinogradara.
Štoviše u narednoj godini od strane Grada podnesena je prijava protiv Vinogradara d.d. u stečaju poljoprivrednoj inspekciji za nebrigu i napuštanje vinograda, stoga je doneseno rješenje od strane Inspekcije o vađenju trsova vinove loze na svim nasadima Vinogradara koji se ne obrađuje.
Ako nekoga zanima zašto svi nasadi nisu dani u najam nije bilo zainteresiranih za obradu vinograda ni među radnicima a ni među kooperantima, ni zadrugama a ni udrugama otoka Visa. Kao što se zna za vinograde za koje su postojali zainteresirani sklopljen je ugovor o najmu nasada."