Neki dan gostujući kod Hloverke, prvi potpredsjednik vlade (nagradno pitanje: tko je zadnji potpredsjednik?) Radimir Čačić se u potpunosti ogolio u svojoj neoliberalnoj grozoti.
Otpuštanje radnika u T-comu pravda: da će oni uložiti novac u investicije i tako zaposliti više radnika nego prije. A T-com svake godine ostvaruje sve veći profit, ima sve manje radnika i investira samo u nove pakete za izvlačenje love.
Radnike Dalmacijavina optužuje da su umjesto smanjenja broja radnika povećali broj radnika. Kao da su ih zaposlili radnici. Radnike je zaposlila uprava. Tko je zaposlio upravu? Država, jer Dalmacijavino nije ni bilo u pretvorbi. I sada ta ista Država za svoje poteze optužuje radnike i šalje ih na ulicu.
Olako govori kako Petrokemija nije strateška firma i da je treba prodati. On očito nema pojma da je hrana odnosno poljoprivreda prvorazredno državno strateško pitanje i kakva je uloga umjetnog gnojiva u poljoprivredi.
Zanimljivo je kako on i njegovi pajdaši "fleksibilnost rada" shvaćaju samo kao fleksibilnost otpuštanja, a zaboravljaju na fleksibilnost zapošljavanja. Kao što nema prava bez obveza tako nema ni fleksibilnosti otpuštanja bez fleksibilnosti zapošljavanja. Ako nema mogućnosti brzog zapošljavanja onda nesmije biti ni brzog otpuštanja.
Često svojim prijateljima iz HNS govorim da im je stranka samo ušminkani HDZ i sve je očitije (nažalost) da sam u pravu. Kakva je razlika između Čačića i HDZ-ovih ministara Valentića i Mateše ( ove zadnje "niškoristi" nisu ni vrijedni spomena)? Nikakva.
Nije lako kukurikavcima poslije ponora kojeg je HDZ ostavio iza sebe, ali neoliberalna politika se ne može popravljati neoliberalnom politikom.